Stručna kritika





Osvrt na Godišnji koncert "Popularni zvuci"
Mješovitog pjevačkog zbora "Emil Cossetto" - Zagreb

 

Josip Magdić, red. prof. Muzičke akademije
Sveučilišta u Zagrebu u mirovini

 

23. travnja 2010. godine  u 20.00 sati u svečanom ozračju i ispunjenoj koncertnoj dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu održan je, kako je i najavljeno:  GODIŠNJI KONCERT POPULARNI ZVUCI  Mješovitog pjevačkog zbora Emil Cossetto pod vodstvom marljivog dirigenta maestra Josipa Degl'Ivellia. Ovaj proslavljeni zbor ima svoje početke u dalekoj 1945. godini kada je utemeljen i kada je krenuo s nizanjem svojih uspjeha koji sve do danas traju i to zahvaljujući skladatelju i dirigentu maestru Emilu Cossettu koji je vodio zbor od osnutka.  Od svog utemeljenja zbor je djelovao pod imenom KUD Joža Vlahović, da bi tek 1992. godine zasluženo bio nazvan Emil Cossetto po svom velikom dirigentu koji zbor vodi sve do 2005. godine, dakle punih 60 godina što je i u svjetskim razmjerima nepojmljivo i jedinstveno. Kroz tih 60 godina neprekidnog umjetničkog kako skladateljskog tako i dirigentskog rada,  zbor je sa svojim maestrom  imao više od tisuću i pet stotina koncerata kod nas i u svijetu donoseći u svoje vitrine najviša odličja iz cijelog svijeta. U tih 60 godina u zboru su se izredale generacije vokalnih glazbenika; preko nevjerojatnih pet tisuća članova ansambla...

2003. godine maestro Cossetto poznavajući rad i predispozicije maestra degl'Ivellija, pozvao ga je da mu bude sudirigentom zbora, a 2005. godine maestro degl'Ivellio postaje i umjetničkim voditeljem Mješovitog pjevačkog zbora Emil Cossetto. Godinu kasnije u 87. godini maestro Cossetto je blago preminuo i velike obveze i odgovornost preuzima u potpunosti maestro degl'Ivellio. Veliko je zadovoljstvo da smo rezultate i uspjehe proslavljenog zbora Emil Cossetto s maestrom degl'Ivelliom imali priliku upoznati u više navrata, što posebno svjedoči i nedavni nastup na GODIŠNJEM KONCERTU od 23. travnja o.g. u Hrvatskom glazbenom zavodu.

Godišnji koncert Mješovitog pjevačkog zbora Emil Cossetto privukao je s razlogom veliki broj slušatelja; s jedne strane radi se o renomiranom vokalnom ansamblu, a s druge strane o nesvakidanjem obećavajućem programu pod naslovom popularni zvuci. Već u prvoj skladbi  Finale iz opere Čarobna frula W. A. Mozarta zbor (36 ženskih i 14 muških) se predstavio u punom svjetlu u bljeskovitom maestosu s jasnom dikcijom, čistim akordima, efektnim dinamičkim kontrastima, u briljantnoj glasovirskoj pratnji Marija Čopora, u pravom ugođajui -  slušno i vizuelno, skladno odjeveni (crna odijela – duge haljine). To je bio dobar nagovještaj koncertne večeri. Maestro degl'Ivellio se predstavio kao dostojan nasljednik velikog maestra i nakon prve točke pozdravio je publiku, predstavio zbor i naveo zanimljivosti iz povijesti zbora, te najavio karakteristike programa o kojem  je i kasnije iznio potrebne dopune.

Popularni Verdijev Zbor Židova iz opere Nabucco dobro je odabran kao kontrast nakon početne točke iz Čarobne frule. Slijedila je osjetljiva Barkarola iz opere Hoffmanove priče J. Offenbacha u obradi J. degl' Ivellia. Izvedena je dojmljivo, muzikalno i s lijepim i upečatljivim pianom. U La vergine degli angeli iz opere Moć sudbine G. Verdija nastupila je izvrsna sopranistica Lidija Horvat Dunjko uz efektan kontrast muškog dijela zbora.Poput intermezza ili predaha učinkovito je djelovao izbor iz Vedrih i meditativnih valcera (Meditacija -  br. 1, Vrijeme leti, ostavi srce – br. 2 i Voljeti – br. 4) Emila Cossetta, koje je uz pratnju glasovira, četveroručno - tu se uključila još klaviristica prof. Margareta Lukić -  recitirala u svakom valceru najprije Katarina Gajić, a potom bi zbor nastavio svaki put s odgovarajućom glazbenom razradom.

Slijedio je, kako se vidi iz programa, a to smo zaista i doživjeli, za publiku još zanimljiviji i vedriji nastavak programa koji je postupno kulminirao do samog završetka koncerta. Najprije je ponovno publiku oduševila savršena Lidija Horvat Dunjko vrhunski izvodeći ariju Villa Lied iz operete Grofica Marica Imre Kalmana, a zatim je slijedila vrlo teška partitura za izvođače Na lijepom plavom Dunavu Johanna Straussa u obradi Mladena Stahuljaka. Zbor je također uživao, što se vidjelo i na samim pjevačima, iako je to tehnički i stilski vrlo težak zalogaj. Tek pri kraju neki tonovi u visinama nisu bili sasvim čisti, no to je bilo jedva primjetno. Izbor popularnih brojeva iz Carmina burana (O, fortuna i Fortune plango vulnera) Carla Orffa zazvučao je autentično, efektno, zvučno bogato. Završna točka O, zemljo moja iz opere Mila Gojsalića J. Gotovca okrunila je cjeloviti doživljaj koncertne večeri. Dirigent se pokazao u punom svjetlu. Izbor programa i njegova artikulacija je od posebnog značenja. Maestro degl'Ivellio drži na dlanu cjeloviti ansambl koji vodi računa o svakom pokretu i znaku kao i o svakoj finesi koja uvjetuje dobru interpretaciju vodeći računa o svim glazbenim parametrima: o poštivanju dinamike, čiste intonacije, interpretacije, postizanja homogenog zvuka, izjednačenosti i balansu među grupama, zatim pravilne dikcije, disanja i konačno i vizualnog utiska (25. travnja 2010.).

Josip Magdić